Sretan sam da živimo blizu Venecije! Ne znam da li mi je u Veneciju ljepše stići brodom ili vlakom, ali svaki puta ulazak u Lagunu je kao ulazak u svijet iz mašte. Venecija je čarobna, neobična, kozmopolitska… Živi svojim ritmom potpuno odsječenim od ostatka svijeta. A time capsule.

I žao mi je da Istra i Venecija nisu bolje povezane. Od stoljetnog suživota ostala je samo izlizana katamaranska linija i jeftina duty free prodaja u tih zanemarivih 2,5 sata vožnje. Baš nitko nije mislio da bi odmor na istarskim plažama i otocima okupanim borovim šumama bio upravo idealan antipod razgledavanjima raskošne Venecije, njenim muzejima, restoranima, i gužvama naravno… Ali dosta sanjarenja i počnimo sa slavljem!

Biram nešto novo, nešto staro i nešto zlatno… baš kao onaj stari običaji kad se mladenka priprema za vjenčanje. Jer tog listopada mama i tata slave zlatni pir! I evo nas na okupu, tu u Veneciji!

Smješteni smo u novootvorenom hotelu Nolinski na par mostića od Trga Svetog Marka. Cijene smještaja u Veneciji su otišle u nebo! Koliko god da ih povise, turisti dolaze. I dolaze u sve većem broju. I ja više ništa ne razumijem… Ali novi Nolinski je divan! Stara palača venecijanske burze pretvorena je u mali hotel sa labirintom od 40tak soba. Topli zemljani tonovi sa starinskim detaljima od bojanog stakla. Izgleda cosy i glamurozno. Odličan odabir!

Najviše nam se sviđa Library Bar sa klavirom, onako American bar u velvetu sa prigušenim svjetlima. Barman je fantastičan! Vidi da smo neodlučni pa nam donosi nekoliko koktela sa varijacijama na temu da se odlučimo koji nam je bolji.

Sve je pomno brendirano, pa se i njihov pomalo masonski logo nalazi na ledenim kockama u našim koktelima.

Sviđa mi se i restoran! Impresivan prostor koji izgleda kao veliki ballroom! Ali osjećam se ugodno, Nešto me u toj prostoriji podsjeća na kraj sedamdesetih. Možda ti zemljani tonovi, možda stolci, ne znam… ali vibe je sigurno takav. Sve u svemu, potpuno drugačije od restorana gdje ćemo večerati. Očito je da Venecija ima snage i za drugačiju publiku. I za drugačiji način uređenja starih palača. Rafiniran i moderan.

Mladence smo smjestili u junior suite sa balkonom alla Romeo&Julija. I bio je top! Dočekala ih je najbolja bombonijera od Romanega i zlatni konfeti od Marchesija za sve njihove prijatelje. I jedna predivna svilena marama sa motivima Venecije koja će ih podsjećati na ovo slavlje… Ne, nisu to bili darovi od hotela… ali nije da se nisu iskazali!

Jer hotel je poslao ruže i šampanjac pa je zabava mogla početi! I ovoga se puta pokazalo da se luksuzni hoteli ističu savršenom uslugom i malim detaljima kojima nas zavode. U ovom hotelu, sve je bilo u znaku rozih buketa!

Evo i par kadrova naših soba. Puno knjiga, detalja, slojeva u svakom smislu. Ovo je definitivno jedan od najljepših hotela u Veneciji!

Ali imali smo samo malo vremena za uživanje u hotelu… Većinu vremena provodili smo u šetnjama po kanalima i trgovima, a našli smo malo vremena i za aperitivo u kultnum Florianu.

Navečer smo otišli Gritti Palace. Večer nije mogla biti ljepša. Još uvijek ugodna i topla. Sjedimo na terasi a pogled nam luta prema crkvi Santa Maria della Salute i Canalu obasjanim tisućama lanterni Jedan od onih trenutaka koje pamtite.

Počeli smo sa proseccom na terasi…

Nakon aperitiva, dočekala nas je vojska konobara i kuhara, a čak su i cvijetni aranžmani bili su u skladu s našim zahtjevima: alt roza ruže i boje jeseni. I tako je Gritti te večeri izgledao kao duždeva palača! Mislim da smo svi bili malo pod dojmom i trebalo nam je vremena da se resetiramo i opustimo.

Nakon toga krenula je gozba! Pratili smo kako chef pored nas priprema rižoto, ribu u soli, pa još, pa još… pretjerali su, svakako!! I konobara je bilo barem četiri. Obučeni onako po propisu i po statusu. Samo su plesali oko nas. Ulazili su, izlazili, donosili i odnosili. Bili su pričljivi, simpatični i super profi. Sve je besprijekorno funkcioniralo, samo što je svega bilo puno previše.

Bilo mi je žao da nismo pozvali barem još dvadesetak ljudi da se počastimo s toliko hrane koje su nam spremili. Jer bila je izvrsna! Mislim da je Chef’s Table u Grittiju savršena opcija za okupiti veće društvo u kojem ćete imati potpunu privatnost.

Ovo je bio meni:

I na kraju ova slika sa desertima… ne zato što je dobra fotka nego da se zahvalim ovima iz Grittija koji su napravili sve da u listopadu pronađu šumske jagodice koje smo tražili za desert, ali i to što su nas za kraj oborili s nogu svojom verzijom tiramisua u obliku zrna kave.

Šta reći, nego da je Venecija i dalje supersila!