Nakon ovog putovanja u Rim mislim da moram na detoksikaciju – od sjaja, mramora, božica, anđela, vitica, baršuna, zlata i fresaka… postoji šansa da se izvučem taman negdje oko Uskrsa, a onda sam ponovo spreman za nešto novo.

To je strašno! Kad prođete nekoliko rimskih palača i njihove skrivene vrtove na dobrom ste putu da za neko vrijeme izgubite osjećaj za realnost. Sva ona zvučna imena iz povijesti umjetnosti za koja ste čuli još u  školi i čije ste radove promatrali sa strahopoštovanjem u nekom velebnom muzeju – u ovim se domovima rimske aristokracije nalaze okačeni po zidovima u gomilama koje ih čine samo dijelom pokućstva – što u stvari i jesu. Caravaggio, Rafael, Velazquez, De Ribeira, Tintoretto, Veronese… u salama obloženim od svile, damastima, ogledalima i zlatom. Jer to su palače moći. Business toweri jednog davnog doba kada su svijetom vladali Kristovi namjesnici. Građene da impresioniraju i utjeraju strah u kosti. A za udobnost, pretpostavljam da su domaćini tražili neku skromniju alternativu izvan grada. I tako baš kao što se veličanstvena Fontana di Trevi pojavi pred vama onako neočekivano, na kraju malih uskih uličica, tako vas i raskoš ovih palača osupne tek nakon što s ulice kročite u njihove atrije.

Prošetavali smo se tim velikim dvoranama i uživali u ugođaju nenadmašne raskoši i moći. Suludo je da smo tim hodnicima lutali gotovo sami iako je Rim bio prepun turista. Zato smo valjda izbjegli zamku da od stabla ne vidimo šumu. Prelijepe boje i teksture materijala u interijerima, impresivne kompozicije umjetnina, savršene proporcije i perspektive… Totalni hit i inspiracija za današnju modu i umjetnost u svakom pogledu. I zbilja mi je teško zamisliti da u nekim od tih prostora i dalje žive potpomci starih papinskih obitelji kao što su prinčevi Colonna ili Doria Pamphilj. ‘Ko zna čime se bave da bi zagrijali te palače? Ne znam. Vrlo rijetko izlaze u javnost i o njima se općenito jako malo zna. U svakom slučaju, drago mi je da su ovi privilegirani sretnici otvorili vrata svojih rezidencija kako bi i mi obični i radoznali mogli vidjeti i osjetiti duh tog neprocijenjivog kulturnog bogatstva koje su stoljećima gradile njihove obitelji.

Za početak, krenimo od našeg hotela koji je također dio palače jer se nastavlja na veličanstvenu Palazzo Borghese (danas Španjolsku ambasadu). Hotel J.K. Place je divan! Luksuzan na malo retro način sa svojim slojevitim dekoracijama i skupim materijalima, mirisima i besprijekornom uslugom. Onako nakičkano rimski, sa malo mramora, malo baršuna i suvremenom umjetničkom fotografijom po zidovima. Vuče malo na američki modernizam. Lokacija je idealna – u maloj sporednoj ulici između Tibera i mondene Via Condotti.

J.K. Place je bio naš logistički centar u pohodu na otkrivanje rimskog blaga (i to prištekani na router od hotela koji nosimo u hlačama da ne trošimo pretplatu-cool igračkica!). I evo što smo sve obavili. Da li se isplatilo, to procijenite sami.

Palazzo Altemps

Palazzo Doria Pamphilij

Na putu u narančine vrtove u parku crkve Santa Sabina

Palazzo Colonna

Villa Farnesina

Palazzo Corsini i Trastevere

Palazzo Spada u blizini Piazze Farnese

Campidoglio i Musei Capitolini u suton

Palazzo Barberini

Park Ville Borghese

I na kraju, ako se uskoro odlučite za Rim, preporučam da informacije prikupite na ovom genijalnom sajtu rimskih ekspata: www.romeing.org uključujući i informacije kako i kada možete posjetiti ove palače i muzeje.

Arrivederci Roma!