Ovaj Uskrs našao sam se sa svojima u Londonu. Izmjenjivali su se sunce i kiša, obilazili smo muzeje i dućane, i napravili tisuće i tisuće koraka, uključujući i Pall Mall gdje je već sve bilo u znaku krunidbe novoga kralja. Ipak, najuzbudljiviji dio putovanja bilo je otići na izlet u Kent starinskim vlakom British Pullman.

Belmond se baš jako potrudio da sve putnike pripremi za zabavu koja slijedi. Jer putovanje British Pullmanom nije obično putovanje. To je događaj – kao odlazak u teatar. Prema tome, zaboravite traperice, ništa tenisice… Strogo zabranjeno! Pravila su pravila, pa se oblačimo onako “English style”. Mama je stavila haljinu sa cvjetnim uzorkom, a mi dečki ulaštene cipele!

Polazak je bio sa Victoria Stationa. Morali smo doći pola sata prije kako bi napravili check-in i popili čašu pjenušca. Ispred lounga su curke nabrijavale atmosferu u retro stilu. Društvo oko nas je raznoliko, ali najviše ima domaćih teta. Mislim da je ova vožnja hit poklon za proslavu neke godišnjice, rođendana ili slično. Većina žena je u haljinama sa cvjetnim uzorkom – tako da se mama jako dobro uklopila… Dečke baš i nisam zapazio.

I onda je sve bilo spremno da krenemo prema peronu. Naš coupe je smješten u vagonu Audrey, točno negdje u sredini dugačke kompozicije. Tamo su nas dočekali konobari koji su nas odveli do naših mjesta. Ubrzo je komešanje putnika bilo gotovo i onda se čuo onaj famozni ALLLLL ABOOOOARD, a naš vlak je tromo krenuo prema Kentu!

Rezervirali smo coupe! Izgleda savršeno. Kao da smo na Orient Expressu. Nadam se da to nije uvreda za ove iz British Pullmana… Oplate su od lakiranog drva sa intarzijama i šlifanim špiglima. Fotelje su od baršuna sa viktorijanski šarenom uzorkom, a stol je prekriven crispy bijelim stolnjacima, srebrninom i engleskim porculanom. Tu je naravno i ona famozna stolna lampa, meni`, karta putovanja i ima toga još… ali već nas prekida posluga jer vrijeme za prvu čašu (ili bolje reći bocu) bubblyja!

Dok smo polako napuštali London, dolazi nas pozdraviti train manger. On nas uvodi u priču, predstavlja nam osoblje koje će se o nama brinuti tijekom puta i govori o povijesti našeg vagona. On je pravi art deco jam, a u prometu je od 1932, godine i to na relaciji Brighton Bell. Najpoznatiji putnici ovog vlaka su naravno stara garda HRH: Kraljica Elizabetica, Kraljica Majka… Ovi mladi valjda putuju avionom! Ahhh, what a shame… Šetam vlakom i snimam dio povijesti… hodnike, toilette, ama baš sve!

Još malo i počinje ručak. Chef je pripremio menu inspirairan sezonskim namirnicama kentskih vrtova. Sve izgleda kao filmski set! Jedna kuhinja opslužuje samo dva vagona, a onda svaki vagon ima posebnu prostoriju u kojoj se hrana aranžira i poslužuje gostima. Poirot bi sigurno bio zadovoljan ovakvim pristupom! Na meniju ima svega: od Whitstable kamenica do Romney Marsh janjetine!

Svih pet sljedova bilo je savršeno ukusno i besprijekorno servirano! A moram priznati da te malo ponese i ta atmosfera… kao da svi u vlaku nešto slave pa je onda sve slasnije i veselije.

Nakon ručka, vlak se zaustavio na jednoj maloj stanici na kojoj nas je dočekala muzika i, pogađate, opet bubbly! Mi slikamo, a mama pozira!

Vrijeme je za povratak u London! Zavaljeni u udobne fotelje našeg kupea jedva imamo snage za tea time koji slijedi! Lagano klackanje i škripanje ovog starog vlaka idealno je da malo ubijete oko nakon svih ovih gurmanskih užitaka. Mi nismo – ali skoro!

Na odlasku roditelji dobivaju darove koji će biti super uspomena na ovaj provod. A ja za uspomenu pišem ovaj blog i razmišljam da moram opisati još jedno zajedničko putovanje s mojima jer smo baš ovih dana svi zajedno proslavili njihovu 50 godišnjicu braka u Veneciji. Nastavljamo u revijalnom tonu!