U Rimu nas je dočekao prekrasan proljetni dan. Taksist nas vozi kroz labirint uskih uličica prema Panteonu. Probijamo se puževim korakom. Sve puca po šavovima od ljudi. Prolazimo elegantnu Piazza Minervu i izbijamo ispred veličanstvenog Panteona. Papa je završio u bolnici zbog bronhitisa. Možda neće voditi Križni put….čujem komentare dok se s torbama probijamo do hotela.

Sve je u znaku Velikog tjedna, a prizori u crkvama oduzimaju dah.

Svijet se naglo usporio, a buka prigušila kad smo ušli u naš hotel. Zgrada koja izvana izgleda velika kao palača na ulazu ima samo malu recepciju i nekoliko foteljica. Sve podsjeća na one klasične male hotele koji se nalaze u svakom gradiću bilo gdje u Italiji. Oni su dio gradskog života, baš kao i crkva, kao tržnica, kao caffe del corso… Nema tu ničeg luksuznog, razmetljivog ili posebno osmišljenog. Ovaj hotel vam dođe kao i oni tradicionalni restorani sa konobarima u bijelom. Ljudi naprosto znaju svoj posao i rado to perfektno. Kao ovaj Ristorante Nino, koji se nalazi u blizini… kad vidiš te besprijekorno bijele stolnjake, postavljen stol, i konobare kako plešu, sve ti je jasno i znaš da hrana na takvom mjestu ne može biti loša. Naprotiv!

Takav dojam ostavlja i Albergo del Senato, i nismo se prevarili!

Čini mi se da smo već pomalo zasićeni predizajniranim hotelima. Kao da sam sve to već vidio! Isto kao i restorani s michelinovim zvjedicama… Sve slično, sve globalno… Da skratim, ovo mi je zbog lokacije i tog starinskog talijanskog štiha izgledalo puno zanimljivije! Kao zaboravljena dolce vita…

Mogu ja ovako teoretizirati i dalje, ali da nisam imao prilike ući u našu sobu, pretpostavljam da ne bi pisao ovaj blog. Jer kad smo otvorili vrata sobe imao sam osjećaj da sam na najljepšem mjestu na svijetu! Otvorio sam prozor da bi snimio ovo čudo.

Grad pulsira ispred ove moćne scenografije. A soba je čudo…krevet i ogromo kupatilo koje gledaju na Piazza della Rotonda. Dostojno kardinala. Kao neki Aman, ali u četvrtinu cijene.

A tu je i krovna terasa na kojoj smo najčešće bili sami… jedan negroni sbagliato i pogled na kupole grada prije nego bi otišli na večeru.

Od mjesta koje smo posjetili, pamtim artičoke u restoranu Nino…

ili saltimbocca alla Romana u La Matriciani

Otkriće mi je bila i Galleria nazionale dell’arte moderna. Monumentalan izložbeni prostor koji se po postavi može mjeriti sa najboljim muzejima moderne umjetnosti u svijetu. Ostali smo tu na kavi i kolaču i napravili par portreta. Baš inspirativno mjesto!

Drago mi je da sam ponovo bio u Rimu! Čovjek brzo zaboravi na svu tu ljepotu… a već samo puno o tome pisao u ovom postu o rimskim palačama. Neću vas puno zamarati fotografijama grada kojeg sigurno dobro poznajete, ali ove ipak kačim da se ne zagube. Čujemo se uskoro!