Roomers hotel u Baden Badenu jedan je od posljednjih projekata superstar dizajnera Piera Lissonija. Ono istog Lissonija koji je angažiran za interijer novog Maistrinog hotela Park u Rovinju koji projektira naš 3LHD. Čini mi se kao mega projekt koji bi Rovinj konačno mogao katapultirati kao svjetski prepoznatljivu destinaciju. Nakon Lonea, Mulini Beach i Adriatica, Maistra sustavno otvara put svima koji žele da Jadran dobije barem jednu destinaciju koja se po svojoj ponudi može izdignuti iz masovnog turizma.
Kako to radi Lissoni?
Evo primjera iz novootvorenog Roomersa u Baden Badenu. Smješten na glavnoj gradskoj prometnici i okružen zgradama, Roomers sigurno nije hotel koji će goste privući romantičnom idilom kao drugi hoteli u Baden Badenu koji su okruženi parkovima i fontanama.
Hotel je smješten u prilično običan moderni monolit u blizini Festspielhausa. Roomers definitivno odskače. U gradu koji je besprijekorno dotjeran na jedan klasičan i pomalo starinski način sa toplicama, kazinom, šetalištima i kavanama, Roomers nudi suvremeni dizajn, vrhunski azijski restoran, roof-top bar sa hipster konobarima.
Ako je Brenners Park simbol tradicije, onda Roomers predstavlja novo doba za ovo otmjeno njemačko odmaralište. I čini mi se da to jako dobro klapa. Jer kad u gradu imate svaki dan koncerte Berlinske filharmonije i druga svjetska imena od kulture do politike, onda su vaši restorani i barovi svake večeri puni. Onda vaš hotel nisu samo penzioneri, nego najrazličitija publika kojoj je očito falilo cool mjesto za izlazak nakon posla ili nakon predstave. Masa stranaca, ali i lokalnih. Mladi u tenisicama, ali i gospoda sa leptir mašnama i kravatama. Zanimljiv miks i dobra atmosfera!
Roomers je moderan monolit. Ultra moderno i skupo uređen. U javnim prostorima dominiraju oplate. Podsjećaju malo na japanske pregrade od papira. Namještaj je onaj vrhunski talijanski, vjerojatno iz neke Lissonijeve kolekcije za Living Divani, Porro, itd. Sofisticirani i pročišćeni prostori sa minimalnim ekscesima da razbiju strogost. U Roomersu nema zaigranosti i lepršavosti. Za takve stvari ne uzimate Lissonija.
Na zidovima vise fotografije super junaka u glavnom holu, ili motivi žena u odjeći koja me podsjeća na “osuvremenjenu” narodnu nošnju. Iskreno, nisam se interesirao što je točno bila inspiracija.
U roof-top baru, slike se izmjenjuju na vid-wallovima koji pokrivaju cijelu jednu stijenu prostora. Nažalost, prostrane terase nismo puno koristili jer nas vrijeme tih dana nije baš poslužilo.
Ubačeni su i detalji koji hotel povezuju sa Schwartzwaldom i općenito s ovim dijelom Njemačke. Cuckoo clock, klupe koje podsjećaju na sanjke, ručke na vratima, panjevi kao stolci, i ima toga još…
Baš me zanima koji je prepoznatljivi motiv Lissoni izabrao za Rovinj, odnosno Istru? Možda boškarin? Batanu? Kažun sigurno nije, ali kamena bi moglo biti dosta… možda više cvijeća, zelenog… Zanimljivo je da u cijelom interijeru Roomersa nisam primjetio biljke ili cvijeće – osim par malih vaza oko recepcije. Možda je visina bila presudna.
Sobe su super udobne i savršeno izvedene. Najljepša su mi kupatila sa vratima ogledalom koji se otvara prema sobi. Ogrtač/dekica je od Margiele + some more eggs-xtra za Uskrs…
Restorani: jutarnji i večernji shooting uz napomenu da nikako ne propustite večerati u restoranu Moriki jer dugo nisam jeo tako dobro pripremljenu azijsku kuhinju…
Ako niste za šetnju ili terme, skočite do francuskog Alzasa: posjetite Strasburg, Colmar ili se vozite brdovitim vinskim cestama u dolini Rajne… A ni Heidelberg nije daleko.
Toliko o Roomersu i Alzasu… ostaje samo jedna oproštajna:
I da se vratim Lissoniju s početka priče… baš i nisam siguran da li je Lissoni u Rovinju dobio lakši ili teži zadatak od kubusa u Baden Badenu. Situacija je ovdje potpuno drugačija: sa upečatljivom arhitekturom, puno zelenila, morem… Nadam se da će uspjeti postići “taj neki ugođaj” na mjestu koje je zasigurno jedna od najljepših vizura na Jadranu. Sve ostalo je na Maistri. Očekivanja su velika!