Evo me opet u Dubrovniku! Putovanjima još uvijek pratim onaj val najljepšeg doba godine koji se širi Mediteranom od Italije i Grčke pa prema sjeveru. U Dubrovniku su nas dočekale pitospore i jasmin. Milina… Cruizera nije bilo na vidiku, tako se i grad doimao opušteniji i privlačniji. I nekako kozmopolitski…

Tako u zanosu počinjem kratku priču o jednom hotelu. Jer je nakon začuđujuće brzog face-lifitinga  ponovo otvoren hotel Excelsior. Kao da lebdi iznad grada. Od ulaza pa do mora, sve u tom hotelu vuče prema van, prema moru, Lokrumu i gradu. Zaista je malo mjesta na svijetu koja oduzimaju dah kao ovo. Prizori djeluju nestvarno, pogotovo u smiraj kad se obrisi grada ocrtavaju na zapadnom suncu. Siluete Dubrovnika u izmaglici koje sam slikao i slikao, ali to nije to… ne mogu dočarati.

To je hotel posvećen Dubrovniku i njegovoj nenadmašnoj ljepoti. Interijer je ovdje nastavak eksterijera i obratno. Arhitekturom, uređenjem i umjetnošću, hotel je zaokružio pogled na grad.

Tako se fotografije u restoranu nastavljaju na pogled. Apstrakcija na platnu recepcije nastavak je pravokutne arhitekture. A grafike su posvećene plavetnilu, zidinama i geometriji. Sve by Saša Šekoranja.

Prostori naprosto crpe energiju tog pogleda. Hotelom se čuje lagana muzika, gosti odmaraju u sofama, čitaju zavaljeni u fotelje, uživaju u svojim malim ritualima. Kao u svom novom dnevnom boravku. Eklektičnog miksa, boja i tekstura. Bio je to soft-openinig pa smo imali sreće s fotografiranjem.

Prostor je istovremeno udoban i formalan. Čini mi se kako je potpuno razbijena predodžba o velikom hotelu koji zbog svoje veličine mora izgledati modularno i nezanimljivo.

Ipak, od svega što sam vidio, najimpresivnija je terasa koja je povezana sa Abacus barom i restoranom od kojih ih dijeli samo staklena stijena. Osmišljena je kao jedan veliki dnevni boravak, kao prostor za odmor i opuštanje. Moderno, skladno i luksuzno – ma za padanje u nesvjest!

U zaklonu velikog prostora Abakus bara smješten je klavir i dugačak šank u crno-bijelim kombinacijama. Na zidovima su fotografije sa celebrity gostima Excelsiora koji podsjećaju na njegov kultni status. Ovaj prostor je malo ozbiljniji, uštogljeniji… nešto između moderne verzije gentlemen’s cluba i fumoira, zapravo piano bar. Bit će to mjesto u kojem će se sigurno dobro osjećati poslovnjaci, koji su česta publika ovog hotela.

Na kraju, samo pogled na jednu od soba. Pretpostavljam da su osmišljenje kako bi funkcionirale kao udoban prostor kroz cijelu godinu: onako urbano, a ne samo opušteno ljetno u svjetlim tonovima, što je često slučaj u ovako izrazito sezonskim destinacijama.

Iako Excelsior po lokaciji i po uređenju više nema konkurencije u Dubrovniku, mislim da ga treba početi pripremiti za stepenicu više, a to je da postane zanimljiv i onim gostima koji radije odsjedaju u Amanu na Sv. Stefanu ili na jahtama. Ako Adriatic Luxury Hotels nastavi ulagati u osoblje, u restorane, u održavanje, ne sumnjam da će ovo mjesto ubrzo biti postati najglamuroznije mjesto na Jadranu, a Studio Franić Šekoranja su opet pokazali da su u top formi i da njihovoj mašti nema granica.