Ne znam da li mi je na Šri Lanci ljepša priroda ili su mi draži njeni stanovnici – otvoreni, srdačni i dragi. Zemlja je predivna, meni jedna od najdražih. Evo samo nekoliko prizora iz jedne lagune kraj mjesta Tangalle. Kao najljepši impresionizam…

Ako posjetite Šri Lanku, volio bih kad bi mogli prespavati i doživiti jedan sasvim poseban hotel. U hotelu Amangalla vrijeme kao da je stalo. Po fotografijama koje sam vidio u hotelskoj biblioteci, Amangalla je identično izgledala i pred stotinjak  godina samo što se tada zvao The New Orient Hotel. Razmišljam samo koliko je tu truda, znanja i novaca uloženo da se sve to zaštiti, očuva i prilagodi standardima modernog hotela. Za mene je to najveći luksuz.

Tada, kao i danas, gosti ovaj hotel posjećuju na proputovanju. Dolaze i odlaze brzo – ne zadržavaju se dugo, a mnogobrojna posluga stalno je zauzeta dočekom i ispraćajima. Nekad su u hotel dolazili da bi se ukrcali na prekooceanski brod za Europu, a danas su to gosti koji dolaze prošetati po Galle Fortu i nastavljaju dalje prema plažama Tangalle, prema prašumama Kandyija ili prema aerodromu u Colombu. Nekad, kao danas, ovaj mali hotel prava je oaza luksuza i elegancije čudesnog Cejlona.

Amangalla se nalazi odmah na ulazu u povijesni centar mjesta Gall Fort na jugu otoka. Grad je poznat po očuvanoj kolonijalnoj arhitekturi koju su stoljećima ovdje gradili Portugalci, Nizozemci i Englezi. U jednoj takvoj zgradi iz 17. st. smještena je i Amangalla.

Na stropovima ulaznog trijema i salona neumorno vrte ventilatori, a pritvorene šaropoljke i tende goste štite od tropske vrućine. Atmosfera je živa! Gosti hotela, osoblje, gosti koji su došli na čaj ili na ručak, tuk-tuk trubi…  kao egzotična kavana iz nekog crno-brijelog filma. Posebno navečer, sa pijanistom i svijećama.

Imate pravo, malo podsjeća na “Casablancu”.

Podovi su ulašteni i sjajni. Pločice su stare i savršeno ispolirane. Srebrnina se blista. Domaćice u svojim plavim sarijima nečujno prolaze između gostiju. Konobari su u tradicionalnom sarongu.

U predvječerje barmen ima svoju pozornicu u centralnom salonu. Naručujemo cocktail i odlazimo na krovnu terasu kako bi gledali zalazak sunca nad krovovima Galla.

Ima puno antikviteta. To je namještaj koji je Aman preuzeo kad je kupio ovaj povijesni hotel 2004. godine. Kako to dobro izgleda! Čak i onaj namještaj koji nije antikni, izgleda pomalo starinski jer se ovdje sve radi ručno, puno je zanatlija, majstora koji znaju popraviti stvari, zamijeniti mrežu na stolicama, izrezbariti novi stol i sl. Aman je prepoznao ono što je ovje najvrijednije i od toga stvorio luksuz.

A onda to cvijeće! Zapravo aranžmani od cvijeća i voća po salonima. Izgledaju moćno kao skulpture. Ne znam da li i lokalcima to djeluje isto tako lijepo kao meni… možda im je dosadio sav taj kokos, ananasi i helikonije…

Mislim da hotel ima 20-tak soba. Sve su velike, raskošne s antikvitetima, ogromnim prozorima, visokim stropovima, a kupaone su veličine manjeg stana. Besprijekorno uredne i održavane.

Sobari (jer sobarice nisam vidio) ulaze u sobu čim se malo odmaknete od ulaznih vrata! Ako ništa drugo napunit će vam posudu s voćem ili će ostaviti poklon za laku noć. Da, svaki dan poklon, lijepi poklon: čaj, začini, silver plated privjesak za ključeve, oslikane razglednice i poštarina na račun kuće, itd.

Naravno, kakav bi to luksuz u tropima bio bez najogromnijeg bazena nad kojim se savijaju palme. The pool:

Ako sam je dosta sunca, oko bazena ima toliko paviljona i terasa da možete birati svoju oazu mira. Meni se svidjela ova terasa ispred biblioteke.

A naš bazen poslužio je i kao pozornica na kojoj je sveprisutni manager Peter organizirao prijem za doček Nove Godine 2020! Tradicionalni plesovi i kulisa od vode i svijeća. Nazdravili smo uz šampanjac. Filmski!

Kad ste u ovako lijepom gradu kao što je Galle, onda ne gubite vrijeme. Dok nije pretoplo uzmete tuk tuk i kružite po tržnicama, ribarnicama, ili kupujete antikvitete – ovdje je to omiljeni sport Amangallovih gostiju.

I na kraju još na samo preostaje jedna family picture za rastanak! To je bio nas dream team: direktor hotela Petar (iz Beograda!) i naš Pathum, i svi ostali koji se brinu da vam ugode i da vas udobrovolje. Svi su oni zaslužni da ovo povijesno zdanje i dalje živi kao jedan od najljepših i najboljih hotela koje znam.

T H A N K  Y O U !!!