Vidio sam da ATLAS organizira direktan charter let iz Zagreba za Marrakesh s polaskom 24. veljače. Čini mi se kao savršena prilika za sve one kojima je (kao meni) put do Marrakesha za produženi vikend bio prekompliciran zbog presjedanja i cijene karte. Prilika je to i za one kojima se ne ide na klasičnu turu po kraljevskim gradovima koje traju po tjedan dana. Zapravo, ovo je pravi egzotični citybreak!

Ovo nije trebala biti priča o Marrakeshu već o pustinji. Ali ipak ne mogu odoljeti a da se ne prisjetim njega. Boje su to preupečatljive da ih zaboravite. Krenite od crvene koju sunce rastapa u tonove. Do blijedo roze. Svaki se zid u tom gradu prelijeva iz nijanse u nijansu i stvara prizore koji oduzimaju dah. Motivi se slažu jedan na drugi kao zakrpa na zakrpu. I tako stoljećima. Život na ulici ove drevne oaze Maroka postaje inspiracija mnogima.

Za Marrakesh ne treba vodič. U njemu se trebate izgubiti širom otvorenih očiju. Prolazite uske uličice medine, souk, zanatske radnje i kožare. Mirisi su intenzivni, promet je kaotičan, prodavači glasni, a i turista je mnogo. Ovaj drevni grad i dalje živi po mjeri svojih stanovnika (a ne turista) i to ga čini autentičnim. Imam samo par preporuka koje ne bi htio da itko propusti. Primjećujem da moj izbor opet počinje s bojama!

Majorelle. Plavo kao platna pustinjskih berbera Tuareza. Jedna plava vila okružena  asparagusima, kaktusima, sukulentima, palmama i filadendronima. Nekad je to bio dom (više skrovište) slavnog Yves Saint Laurenta. U gradu koji je bio njegova vječna inspiracija i koji je obožavao. Sofisticirana, vječna i upečatljiva. Šetajte i uživajte u detaljima. Ovo je najljepša oaza u oazi.

Negdje u medini nalazi se i moj omiljeni restoran Nomad sa čije krovne terase puca pogled na souk i prepredene trgovce, na četvrtaste minarete džamija, na prizore svakodnevnog života. U srcu ste starog grada: glasnog, užurbanog i šarenog. U Nomadu je ipak drugačije, a grad je ispod vas kao kulisa. Osjećate se sretno u tim skandi-marokanskim kombinacijama – od uređenja do hrane. Ručak. Večera. Zalazak. Bilo kad.

Mislim da je ovo možda najljepše doba godine za posjet Marrakesh. Tek počinju cvjetati agrumi. Treba osjetiti taj opojan miris u parkovima i ružičnjacima oko džamije Koutoubia i legendarne La Mamounie, spomenika jednog vremena kad su gospodari svjeta bili Francuzi i Englezi. Ali za ulazak u Mamouniu treba imati rezervaciju za restoran. Ili samo siguran gard da vas straže prepoznaju kao galantnog potrošača. Kažem vam, kao nekad! Preskočite prenatrpane baršunaste dvorane La Mamounie i prođite ravno u park. Čekaju vas dva restorana, ali više od svega preporučam šetnju tim mirisnim vrtom. Za nagradu se odmorite u paviljonu i guštajte u najboljem sladoledu. Uzmite voćni!

Navečer svira klavir. Žene su u toaletama. Kažem vam, kao da je Churchill još živ!

Znam da u Marrakeshu ima dovoljno mjesta za istraživanje i uživanje, ali možda se nekom dopadne i ovaj prijedlog: prenoćiti u pustari koja je tek 1,5 sati vožnje od Marrakesha. To je Scarabeo Camp i čini mi se idealno mjesto za proslavu rođendana, godišnjice… ili samo kao jednodnevni izlet u nešto autentično i posebno ako vas baš ni Marrakesh ne može razmaziti. I ne, nije to klasična pješčana pustinja koje ste vidjeli na slikama. Te su puno dalje od Marrakesha. Ovo je komotna varijanta.

Opustite se. Prošećite se do oaze sa izvorom. Jašite deve. Pomažite pastirima ili jurite pustinjom na buggyijima… i uživajte u ovim biblijskim prizorima.

U šatorima se super spava. Okruženi ste berberskim platnima, pokrivačima, ćilimima… Izolirani od svijeta.

Sve djeluje privlačno i dobro osmišljeno. Ručak je bio sjajan!

Noć je potpuno tiha. Tamna. Nebo je potpuno čisto i zvjezdano. Oko šatora gore fenjeri, a ispred šatora suklja logorska vatra. Režemo tortu na okruglu obljetnicu!

Sretan put!