Opako kasnim s ovom objavom! Mjesto smo posjetili sredinom kolovoza, a tek je sad gotova postprodukcija 🙂 U svakom slučaju vrijedi ovo pročitati jer sam malo kritički nastrojen prema mjestu koje je zamišljeno kao predmet obožavanja i divljenja. Mjesto je Château La Coste!

Ne znam da li je to točno muzej, galerija na otvorenom, hotel, restoran, vinarija ili nešto deseto, ali činjenica je da na ovom imanju sve vrišti od dolara, superstar umjetnika i arhitekata… Napucano do boli! Svako malo na livadu slijeću helikopteri iz obližnjeg Marseillea ili Nice i dovode nove entuziaste u provod.

Mi smo stigli autom. Već mi je na prašnjavom parkingu za oko zapela jedna obitelj. Po stilu, rekao bih da je on lawyer. Nosi panama hat, todsice, i electric blue bermude. Baka se pomladila pa su joj obrazi glatki i okrugli a oči sužene. Izletili su iz tog auta i odjurili u restoran. U mojoj glavi to je ostao prototip posjetitelja koji hodočaste u Château. Nedjeljni brunch sa obitelji u zgradi koju je projektirao Tadao Ando sa pogledom na Crouching Spidera od Louise Bourgeois ili mobil od Caldera. Svima je sve jasno kao dan!

Mi nismo otišli do restorana nego smo se štreberski uputili u šetnju i to po najvećoj vrućini. Da li se isplatilo? Naravno da je. Vidjeli smo nekoliko sjajnih “site specific” projekata ali je šteta što ti radovi ne funkcioniraju kao cjelina. To je zapravo ekskluzivni expo umjesto da bude fantastičan muzej na otvorenom. Nego, evo mog izbora…

Najprije Tadao Ando. Od njega uzimam sve redom. Najprije centralni objekt ili Art Centre:

Kroz vinograd stižemo do  Tunge i Psicopomposa – neobičnih visećih struktura u borovoj šumi. Sviđa mi se!

A onda sljedi mamutsko gnijezdo Andy Goldsworthya (iako je naziv rada Oaks Room). U ovom podzemnom gnijezdu čak i Saša izleda mali 🙂

Evo što slijedi nakon što uđete kroz uski prolaz u suhozidu:

Na vrhu brežuljka opet nešto od Tadao Andoa. Kapelica u staklenoj opni. Andovih radova ovdje ima najviše i svi su jednako snažni u svojoj jednostavnosti i profinjenosti.

pa tako i ova njegova zgrada pod nazivom Four cubes to contemplate the environment:

Na kraju, savršena je ova tek otvorena galerija koju je projektirao Renzo Piano. Galerija je napravljena kao golemi bijeli procijep u brdu. Zamišljena je za izložbe fotografija. Uspjeli smo pogledati Sugimotove The Sea And The Mirror.

To je to! Iz svoje selekcije izostavio sam neke od najrazvikanijih imena suvremene arhitekture i umjetnosti. Malo da se i ja napravim važan, a malo i zbog toga jer bi to bilo pusto nabrajanje, a ne uzbuđenje. Ako vas zanima koga sam sve izostavio checkirajte stranice Château La Coste. Da vam malo olakšam posao: Jeff Koonsa nemaju. Još! Ali imaju Ai Weiwei. Naravno!

Kao i obično, sve uvijek završi narodnim veseljem. U restoranu! Za ljetne vrucine nema boljeg od prsuta i melona i čašice bijelog…

Kad se sve zbroji i oduzme, ovo mjesto na našim fotkama uopće ne izgleda loše. Bravo mi!