Nedjelja je navečer i pravi trenutak da dovršim svoje dojmove o Brazilu. Moj Brazil znači 15 dana od kojih nekoliko dana u Riju a ostatak u Bahiji, na moru. Prilično sam ga osakatio, ali nisam bio raspoložen za turneje i razgledavanje. Već je i Rio bio na granici izdržljivog tako da se nisam popeo na Corcovado i sl. stvari. Bio sam u Santa Teresi, okružen sa 2 dobra restorana, 2 cool mjesta za ispijanje caipirine i to je to! Copa, Ipanema,Leblon… sve je to super ali ne za moju vrstu odmora. Iz Rija biram ovo:

The Niterói Contemporary Art Museum od Oscara Niemeyera

Ipanema i Bar do Mineiro u Santa Teresi

Nakon Rija krenuli smo u tropsko šarenilo. Polijećemo sa gradskog aerodroma Santos Dumond, a pred nama se otvaraju najljepše vizure Rija, Corcovada i plaža. I onda okrećemo prema sjevero-istoku u smjeru Porto Segura u državi Bahia. Tamo je Trancoso – gradić iz neke začarane zemlje zvane Tropicana. Kokosi, ananasi, papige, majmuni, boje koje vrište… tropsko sunce nemilice prži, a život teče usporeno, u opuštenim ritmovima Bahije.

Ne znam da li bi ja ikad čuo za ovo malo mjesto na obalama Bahije a da mi za oko nije zapeo jedan od najzanimljivijih hotela koje sam ikad vidio, UXUA… Od samo nekoliko kuća, duboko inspiriran lokalnom kulturom i tradicijom od koje je stvoren svjetski trend.

UXUA je ovom mjestu dala prepoznatljivost u svijetu, pristup svjetskim medijima, celebrity goste, a time i blagostanje i prosperitet lokalnom stanovništvu. Međutim u UXUA-i nije bilo mjesta pa smo se ovog puta odlučili iznajmiti kuću, vrlo blizu Quadrada, plaže i Uxua-e. Riskantan izbor, ali sve je ispalo super. SOLELUNA CASA je predivna tropska vila sa verandama, terasama, divanima i mrežama za izležavanje… u vrtu gustom kao džungla – prava tropicana!

U našem tropskom domu luksuz je u njegovoj jednostavnosti i autentičnosti. Ništa pretenciozno, samo prirodni materijali, lokalne rukotvorine, sve skladno i udobno. Svaki dan uživali smo u specijalitetima od tapioke, banana, kokosa ili neke druge čudne biljke za koju nikad nismo čuli.

U Trancosu centar svijeta je Quadrado – jedna obična, prostrana poljana iznad oceana sa crkvicom São João Batista iz 15. stoljeća koja dominira svojom kolonijalnom fasadom od bijelog vapna. Vrata su stalno otvorena, ventilatori neumorno rade, a oko tirkiznog oltara stalno se smjenjuju neke procesije, slave rođendani, imendani…Pjeva se! Baš neko Malo Misto…

A evo i jedne spycam fotke sa brasilerom u čipki…

 

Čim popusti vrućina, na Quadradu započinje život. Igra se nogomet, trguje se, šeće, a ispod krošnji dopiru zvuci s akustičnih gitara. Lokalci i gosti vuku se u japankama i T-shirtima. Svi izgledaju isto, samo jedni znaju engleski, a drugi ništa osim portuguesa.

Trgovine su samo najbolje iz Sao Paola ili Rija! Sve je jako skupo ali sa chicom. Ima svega: od dućana sa francuskim sirevima i talijanskim vinima, trgovina sa namještajem, odjećom, umjetničkih galerija, pa do starih zanatskih radnji u kojima se od palmi izrađuju lampe ili namještaj… Naravno, sve strogo prilagođeno luksuzu na pijesku i prašumi…

U hladu oko crkve svoj business imaju starosjedioci tj. Pataxos indijanci. Izrađuju suvenire od kokosa, grahorica, perja rajskih ptica… Predivno! Njihove ogrlice od sjemenki izgledaju fenomenalno!

Oko podne svi su na plaži. I Pataxos premještaju svoju ambulantnu butigu na pijesak. Dragi su, nasmijani i nenametljivi.

Na plaži je opušteno… i nema ograđenih plaža. Uživam gledajući lokalce, prolaznike, prodavače, ekzibicioniste, pauliste… već imamo svoje dobavljače tapioke, kokosa, parea, ogrlica…

u Uxua beach clubu Amanda je oduševljena kako je ispala na fotki… Stefano je iz Bassana i sada radi u Uxui radi kao mixologist – stalno isprobavam nove varijacije Caipirine… Jedemo salate, ribu, voće i obavezno sladoled od kokosa ili manga… uglavnom, stalno neki muving, pregovaranje, dogovaranje… ispada da se kupamo i sunčamo samo u pauzama!

Ono što osvaja u Trancosu su njegove boje. Žarke i intenzivne na toj zahvalnoj podlozi od zelene prašume. Kućice se redom male i pravilno poredane s jedne i druge strane Quardrada. Danas su to restorani, pousade (B&B), a tu je i Uxua’. Hoteli imaju tek par soba i potpuno su neprimjetni. Zapravo je nevjerojatno koliko se truda ulaže da turizam ili bilo koja druga industrija ne uništi tu simbiozu prirode i tradicionalnog načina života ovog kraja i ovih ljudi. To ovdje najviše vrijedi i divno je kako su to lokalci prepoznali i kako to štite i njeguju.

Ukoro u Trancoso dolazi FASANO – sinonim brazilskog luksuza i chica. Oni grade hotel i vile blizu plaže. Bit će to još jedan veliki izazov za Trancoso i vidjet ćemo da li će uspjeti zaštiti svoju autentičnost pred sve većim brojem turista.  Ovo malo mjesto ima svoj šarm, turizam ga nije samljeo i napravio od njega rezervat bez duše i bankomat za gradski proračun. Ne znam kako su to uspjeli ali nadam se da će ovakav veseli hippie Trancoso živjeti vječno…

Ovo je toliko lijepo da sam složio i video. To su te boje, ljudi i ritmovi! Evo linka: https://www.instagram.com/p/Bd0Tfahjwxu/?taken-by=bravo_tango_hotel

A sutra je novi radni dan… Laku noć svima!