O Londonu svatko ima nešto za reći… Tamo svatko ima svoje omiljeno mjesto, neku preporuku ili savijet. Kužite se u kvartove i ulice, razmećemo se nazivima stanica, muzeja, trgovina…  Zapravo, volimo taj osjećaj da nam je London blizak, kao da je naš grad, pa makar i na kratko. Ja obično slušam, ali ovdje neću! Pišem o jednom over the top hotelu – The Beaumont.

Iako je otvoren pred samo nekoliko godina, Beaumont svojim uređenjem, uslugom i stilom ostavlja dojam da postoji još od jazz age-a…. Jedino je ova ogromna Gormlijeva robot skulptura (u naravi najskuplji apartman u hotelu) jedini podsjetnik da smo još uvijek u 21 st. Ali takav je London: iza modula crvenih opeka, uvijek se probije nešto što će nas prodrmati, razbistriti, pokrenuti…

To set the tone: Volite li u filmove Jamesa Ivoryija? Upravo je takav London najpoznatijeg dvojca londonske gastro scene i ujedno vlasnika ovog hotela. To su Chris Corbin and Jeremy King iliti skraćeno Corbin&King. To je London Savile Rowa i Jermyn Streeta, gentlment’s clubova, Oxforda i Cambridgea, “by appointment to HRH” oznaka, butlera i barber shopova, besprijekornih parkova, i pomalno melankolične atmosfere “starog svijeta”. Caprice, The Ivy, Whosely… samo su neki od restorana koje potpisuju Corbin&King.

A ako tražite usporedbu sa nekim poznatim Londonskim hotelima, onda je to liga The Connaught i Claridge’s.

E pa dragi moji, širom otvorite oči jer slijedi The Beaumont.

Portreti, biste, murali, skupe oplate… Pomalo starinsko ili bolje reći: patinirano. Slojevito i raskošno uređenje u stilu Art Decoa. Sve je puno simbola nekih prošlih vremena: cub room, powder room, barber shop, the American bar… samo što Hemingway i F.S. Fitzgerald više nisu tu…

I u sobama je monogram “B” simbol ultimativnog luksuza. Kozmetika Dr. Hariss&Co., minibar opremljen sa najboljom čokoladom, čajevima, buttercakeovima, vinima… ladice podstavljene crnim baršunom. Rasvjeta je prigušena i topla. Posteljina od egipatskog pamuka…

Ali valjda je danas svima jasno da pravog luksuza u hotelima ne može biti bez besprijekorne usluge – i upravo je po tome ovaj hotel prava rijetkost u skupoj Europi. Ne govorim samo o recepciji, conciergeu, konobarima, vozačima… to je cijela piramida znanja i iskustva koja ide od samog vrha – vlasnika i top managementa i njihove vizije kakav hotel žele: koju uslugu žele ponuditi gostu, kako servirati hranu, što uključiti u cijenu sobe, kako dočekati gosta, u kojem posuđu iznijeti room-service, kojim proizvodima opremiti mini-bar, itd. Pogledajte samo kako izgleda serviranje doručka:

ili kako izgleda barber shop…

Old glamour ovog hotela najbolje se osjeti navečer. Kad se otvore vrata American bara i restorana The Colony.

I Ralph Fiennes mi je baš dobro “uletio” u kadar kad sam se ogledavao u the Colony restoranu. Fali mi samo Kristin Scott Thomas, pa da set za večeru bude kompletan.

Bravo za Beaumont! Ponekad zbilja godi mali odmak od stvarnosti – pa makar i na vikend!

PS. Nikad vam neću zaboraviti svoj prvi dolazak kad ste me na Paddingtonu dočekali u tamno plavom vintage Daimleru koji je nekad bio vlasništvo Kraljice Majke. Naravno, sve courtesy of the hotel za jednog od svojih prvih gostiju. Pitam ja vas: Can you beat this hotel?!