Ovo što slijedi je Egipat za početnike. Ništa novo i neotkriveno. Sve se uklapa u šablone masovnog turizma kojima su britanci već davno trasirali puteve… pa ipak, nekad je to putovanje trajalo mjesecima sa puno presvlačenja i presijedanja, a danas je za to dovoljan i jedan produženi vikend. Oduševljenje je podjednako! Ispod pijeska, prašine i vrućine čeka vas monumentalna umjetnost.

Ako već krećem sa superlativima, onda nema razloga da Egipatski muzej ne bude na prvom mjestu. Ništa se tu nije puno mijenjalo godinama ili stoljećima…. mjesto je nostalgično, pomalo romantično jer te izgledom vraća u neka davno prošla vremena.

Starinske vitrine pretrpane su gomilama izložaka drevne egipatske civilizacije. Nakrcano i nabacano, a opet impresivno, raskošno, zanimljivo… Ovdje birate k’o u supermarketu – malo Tutankamona, pa doza sarkofaga, možda papiruse. Nemojte ni pomišljati da ćete sve stići pogledati. Ako žurite, nećete vidjeti ama baš ništa! Zato bauljajte sami po hladnim hodnicima i birajte što vas zanima. Meni bi bilo bolje da nisam imao vodića – oni su naporni sa svojim povijesnim činjenicama – to me od svega ovdje najmanje zanimalo.

Na koju god stranu pogledate dugački hodnici ispresijecani su starinskim vitrinama i eksponatima. Ovakav postav, umjetnost je sama za sebe. Ružičasti zidovi su izblijedili, a kamene podove je izlizalo vrijeme. Ali zlato u vitrinama nije izgubilo sjaj. Bogatstvo faraona i dalje blješti! Sve me podsjeća na neki viktorijanski laboratorij…

Egipatski muzej je najljepši kaos koji sam ikad doživio!

To je bio Egipatski muzej. A prije muzeja uslikali smo piramide u Gizi. Jedno od onih mjesta gdje se osjećaš ko ovca, gdje te vodaju, muljaju, zašprehavaju… okreneš se i već su te dva put ispreskakali. To je ona ružna strana masovnog turizma. Moja preporuka je da ispred piramide uzmete kočiju, odvojite sat vremena za ovo svjetsko čudo, opalite fotku držeći piramidu za vrh i krenite dalje jer Egipat je puno više od toga.

Cairo je megalopolis koji može biti zamoran ako baš niste odvojili nekoliko tjedana za vaš Egipat. Zato, moj je savjet, bježite na jug! U tom slučaju putovanje od par dana izgleda kao da ste na njemu proveli nekoliko tjedana. To je ono kad vas novi svijet potpuno obuzme. Tako je bilo u Luksoru, gradu na Nilu – ili mitskoj Tebi. Mi nismo imali vremena za krstarenje, ali smo zato uzeli ono najbolje u malim dozama.

Smještaj je bio u Sofitel Winter Palace Hotelu – egipatska grande dame, kako se to ono kaže… Starinsko, nostalgično, shabby ali udobno i romantično.

Malo smo bili u hotelu, a malo naokolo… Hotel je odmah u blizini monumentalnog Luksorovog hrama gdje smo se prošetali u predvečerje. Sa hrama pogled puca na Nil i jarbole feluka u predvečerje.

Povratak u hotel je povratak u jedno drugo vrijeme. Agatha Christie, lovci na faraonsko zlato, butleri i cigar roomovi… Sobe su predimenzionirane, hodnici široki kao perivoji. U predvorju je muzika. Čujem da će hotel skoro biti zatvoren zbog preuređenja, pa se iskreno nadam da buduća dizajnerska fantazija neće uništiti ovu nostalgiju. Ovdje bi bio dovoljan jedan redoviti facelifting.

Nakon hotela, opet malo u akciju. Bilo da je to brodom preko Nila u Dolinu Kraljeva ili neki hram, npr. hram Karnak.

Oduševit ćete se oslikanim grobnicama, bojama, ornamentima i monumentalnim hramovima. Za sve ovo nemam neki praktični savjet osim da ne pretrpate raspored. Toplo je i zna biti gužva, ali ono što ćete doživjeti, nemjerljivo je sa bilo čim.

Nakon ovog putovanja shvatio sam da se u Egipat trebam vratiti po onaj ostatak o kojem sam odavno maštao, a to su njegove pustinjske oaze. Nadam se da će tome uskoro!