Frederik je chef i vlasnik barem 2 trendsetting mjesta u Kopenhagenu: Apollo bar & Kantine i Cafe Atelier September. Upravo je završio sa kolaboracijom za cool brandom HAY koji je u NYC predstavio kolekciju kuhinjskih pomagala, njih više od 150. U proteklih tjedana dana o tome pišu Wallpaper, Milk, NYTimes, AD, Vogue… barem što sam ja vidio…

Izgleda pomalo romantičarski. Boemski, na način koji je sad u trendu: oversized vesta, sve understated, kao nemarno…  Plemićkog porjekla, ali to nije prepreka u glavi da u nedjelju ujutro oko 9 priprema svoj Apollo bar za prve goste. Tu je i njegova djevojka. Supermodel, Caroline Brasch Nielsen. Slatkica! U pidžami i tenisicama servira nam toast  preliven ogromnim svježim borovnicama na cottage cheesu. Uhhh! Slikamo ko ludi i hvalimo sve od reda.

Frederik je baš lik. Neposredan, spontan, radoznao… čini mi se da baš uživa u tome što radi. A radi puno! Jer Kopenhagen je sad definitivno u trendu, a postao je inspirativan zahvaljujući ovakvim pojedincima kao Frederik koji se igraju svojom kreativnošću. I tu nema granica. Ako si dobar kuhar, ne znači da ne možeš biti jednako dobar u dizajnu. Pokaži, pa da vidimo. Nema megalomanije, a osobnost je najvažnija. Uvjeren sam da bez Frederikove karizme i upornosti njegovi projekti ne bi zadobili toliku pažnju. Pretpostavljam da ni u Frederikovu slučaju nema lake zarade jer tržište je nemilosrdno a država uređena.

I tako jedno vuče drugo, pa i industrija u tome vidi svoju priliku. Čini mi se da tamo sve fukncionira kao u teoriji..

Navečer smo opet sreli Frederika. U gradu. Trubi nam iz auta. Zaustavljamo se pred kućom gdje je parkirao i kažemo da smo bili u Louisiani na Abramovićki… U razgovor se uključuje i njegovu friendica, Ana Kraš… rodom iz Beograda, a sada u New Yorku, nekad model a danas dizajnerica i umjetnica. Ali nismo to saznali na ulici nego tek drugi dan na aerodromu prelistavajući izdanje Rum Internationala koji je objavilo veliki članak o Ani i njenom radu. Mali svijet!

Nahvalili smo Abramovićkinu izložbu, ali prije svega nismo skrivali naše oduševljenje muzejem Louisiana. Jer u mojoj glavi baš tako treba izgledati muzej suvremene umjetnosti… spoj moderne i tradicionalne arhitekture, potpuno uronjen u pejsaž, sa stalnom postavom koja plijeni pažnju turista i naravno sa parkovima i restoranima  u kojima poželiš provesti dio dana. Sve je puno lokalaca koji su u muzej došli provesti nedjeljno popodne… leže na travi ispod Caldera ili Moorea, uživaju i gledaju more. Inače, Louisiana je privatni muzej, kojeg je ’58 osnovao Knud Jensen, pa je to možda jedan od razloga da se nije gradio grandiozni hram umjetnosti koji je sam sebi svrha, a time i spalionica novaca. Složit ćete se da to nije suvremeno, ali zvuči jako poznato, zar ne?!

Na kraju, bili smo oduševljeni showroomom dizajnerskog studija Frama.. Njihov spoj stare apoteke i ultra-jednostavnog namještaja izgleda senzacionalno. U takvim mjestima uživamo jednako kao i na dobroj izložbi. Te umjetnike više ne upoznajemo samo u galerijama. Oni su prisutni u trgovinama, hotelima, na tanjuru… The Factory u Kopenhagenu nikad nije bio aktualniji i zato ga volimo.

Nakon još par ciglasto crvenih fotki po centru Kopenhagena, drugi dan krenuli smo dalje. Otputovali smo u Provansu… a radovi ovih modernih zanatlija iz CPH-a i dalje snažno odzvanjaju u mojoj glavi.