Ovo mi je jedno od najljepših mjesta u Firenzi. Torre di Bellosguardo. Već 40tak godina radi kao mali hotel koji je nekako prošao ispod radara Condé Nastovih izdanja. Ni influencera nema – još!

Teško je danas ostati prepoznatljiv i autentičan hotel. I hoteli postaju konfekcija bez obzira na njihovu kategoriju. Kao i automobili… Kao sve. Možda me baš zbog toga Bellosguardo oduševio… Velika renesansna vila pretvorena je u hotel sa 10-tak soba. Sve je ostalo kao nekad – komociji usprkos! Zaboravite na turn down service, kompjuteriziranu klimu, tablet… ovo je samo “Grande Belezza”.

U hotelu vas neće dočekati vojska konobara, uštirkani bijeli stoljnjaci, srebrnina ili oduševljeni concierge. Ali čim prođete ulaznu kapiju, bit će vam jasno da ste došli na mjesto gdje sve te stvari velikog hotela padaju u drugi plan. Na travnatom platou ispred vile pred vama se otkrivaju prizori najljepših vizura renesanse, Firenze i Toskane… Zvuk zrikavaca probija uši a pogled je uperen u grad koji svjetli ispred vas kao na dlanu.

U vili se izmjenjuju saloni sa freskama i antiknim namještajem.

Svjetlo je prigušeno a u grandioznom stakleniku “limonaia” tinjaju upaljene svijeće. To nije raskoš Four Seasona ili Belmonda, ali ima onu patinu i šarm pa vam se čini da ste upravo otkrili neku dobro čuvanu tajnu u Firenzi.

Naša soba je salon sa oslikanim drvenim svodovima. Namještaj je antikni, a krevet mali iz XVIII stoljeća. Za sve one preko 1,80m, zovite upomoć. Ali pogled na stoljetnu magnoliju i okolna brda odmara i liječi. Ko ne vjeruje, nek proba.

Dolje po salonima gotovo i da nema ljudi. Preko dana, gosti su najčešće na bazenu ili u nekom sjenovitom dijelu parka. Čitam knjigu ispod velike pinije. Velike su vrućine, ali ovdje ipak ima vjetra. Kad popuste vrućine, opet ćemo pješice do grada – na Piazza della Passera. Ovdje smo u potpunoj izolaciji!

Napuštamo uređeni park oko vile pa strmom stazom kroz čemprese i maslinike izbijamo na Giardino di Boboli i onda širokim perivojima sve do Palazzo Pitti i centra grada za svega 20 minuta, bez autiju, turista i buke. Suludo! Osjećam se kao najprivilegiraniji turist u Firenzi!

I na kraju, Torre di Bellosguardo nije jeftin. Naprotiv, u rangu je najskupljih hotela u gradu, ali toliko vrijedi doživljaj koji nudi. Ne treba mu usluga grand hotela, ali ipak, bilo bi mi drago osjetiti malo više onog dobrog starog talijanskog štiha… znate na što mislim.

Sljedeći na redu je Sorrento!