Mantova je za mene pravo otkriće! Putovanje se dogodilo sasvim slučajno. Namjera je bila provesti vikend u Portofinu, ali put od Zagreba do Portofina izgledao je prilično dug i naporan pa je trebalo negdje presjeći. I tako sam se za jedan običan (ali stylish prespavanac) sjetio Mantove i jednog mjesta koje sam odavno želio posjetiti. To je Palazzo Beccaguti Cavriani.

Mjesto koje je po svemu posebno i izuzetno. Nešto između povijesnog i avangardnog. Dio je umjetnička galerija, dio je privatna rezidencija i arhitektonski biro, a na moju sreću, dva apartmana se mogu iznajmiti preko Airbnb-ija. Nisam se prevario. Smještaj je senzacija a Mantova jedan od najljepših talijanskih gradova koje sam posjetio.

Najprije o apartmanu u kojem smo prespavali. Massimo i Vanna palaču su kupili 2001. godine kada su je temeljito preuredili. Freske iz 15. stoljeća našeg apartmana, kažu, nisu dirali. Restaurirao ih je prethodni vlasnik negdje sedamdestih a novi vlasnici dodali su modernu kuhinjicu i kupatilo. Savršen spoj! Opremili su ga nekim kultnim piecevima iz modernariata. Znači, ništa konfekcija, sve pomno birano, promišljeno, umjetnički iskombinirano.

Tako je i u ostatku kuće. Massimo nas je proveo kroz njihov apartman koji nas je oduševio. Imaju i veliki vrt sa šumom od bamabusa i velikim bazenom.

Jedva čekaju kolovoz da krenu na Pantelleriju gdje imaju kuću… I to izgleda divno! Vidim da se sad u njoj odmara urednik Vanity Faira, ako vam to nešto znači.

U Mantovi sam već bio jednom ali je ne pamtim da mi je bila tako oduševila. Dobro, bio sam poslovno, ali opet… Sada mislim da to ima veze s godinama. Uvijek se na tu temu sjetim Danijele Trbović koja je gostovala kod Šveca pa kaže da je sad došla u godine kad sluša Arsena… Tako je i valjda sa mnom i Mantovom. Meni to danas izgleda baš grad po mjeri za osobu u kasnim 40-tima.

Mantova ima sve: impresivne muzeje svjetskog glasa, dobre restorane i kavane, u prometu ima više bicikli nego autiju… a blizu je i Verona, Sabionetta i još nekoliko manjih mjesta koji su idealno odredište za kratki izlet. Mislim da Mantova nudi savršen život u provinciji na samo 2 sata vožnje od Milana.

Mantovu su obilježili Gonzage. Moćna papinska obitelj čije su rezidencije nezaobilazni dio svakog turističkog pohoda po Mantovi. Tu su Palazzo Ducale i Palazzo Te. Raskošne, impozantne i potpuno prazne. Ostale su samo freske, štukature i podovi neprocijenjive vrijednosti.

Satima smo prolazili hodnicima i salonima Palazzo Ducale. To je jedna od najvećih rezidencija na svijetu! Rijetko kad smo naišli na druge posjetioce. Škura su bila pritvorena, a zrikavci iz okolnih vrtova i parkova napravili su pravi ljetni štimung. Izgledalo mi je jako starinski – kao da smo se vratili u vrijeme između dva svjetska rata… Sjeli smo u vrtu na neke rimske iskopine i pojeli prefinu tortu elveziu – tipični kolač od badema i kreme…

Palazzo Te izgleda fantastično u svojoj jednostavnosti. Okružen je geometrijskim travnjacima i vodom. A unutrašnjost krije neprocijenjivu umjetnost.

Mantova je okružena jezerima pa zna biti vruća i sparna. Preko dana držali smo se arkada, a navečer je grad živnuo.

Sjeli smo na Piazza delle Erbe i uživali u večeri i pogledu na kupole grada. Grad je pun ljudi. Čuje se muzika i zveckanje čaša. Sve je nekako opušteno i veselo. Možda bolje nego biti u nekom gradu uz more… ali mi ipak krećemo dalje prema Portofinu. O tome više u sljedećem postu!

Ne propustite Mantovu. To je idealna week end destinacija!