Nastavljamo naš Grand Tour of Italy. Nakon par dana u Firenzi, uputili smo se malo južnije, u pokrajnu Lazio. Zapravo, u samo predgrađe Rima.

U knjižari na kolodvoru u Firenzi ugledam knjigu Tender is the night F. Scott Fitzgeralda i pomislim da je i mene uhvatio sindrom ludih dvadesetih… Nakon korone putujemo sumanuto i skupo, k’o da nam je zadnje.

Stigli smo u mjesto Palo Laziale i vozimo se sporednim cesticama uz prugu. Nigdje oznake hotela ni potvrde da smo na pravom putu. Ali konačno na kraju slijepe ulice dolazimo do cilja. Otvaraju nam kapiju i vozimo se kroz park ravno prema moru. Prolazimo još jedna vrata i ulazimo u dvorište veličanstvene žute vile. To je La Posta Vecchia.

La Posta Vecchia nije baš najsretniji odabir za ovo mjesto jer ovo je zapravo Villa Getty. Do 80tih godina imanje je bila je rezidencija J.P. Gettyija – baš onog najbogatijeg od najbogatijih na svijetu – Getty. Meni se učinila kao idealna lokacija za kuću Velikog Gatsbyja ako se neki režiser opet odluči za još jedan remake ovog filma. I sam Getty neodoljivo podsjeća na nekog Gatsbyja.

Priča kaže da je Getty kupio ovaj posjed od rimskih plemića Odescalchija, koji su i danas ovdje prvi susjedi. Sve je bilo u derutnom stanju, pa je Getty morao temeljito obnoviti vilu. Tada su ispod ovih zidina otkrivene iskopine rimske vile, a sobe i saloni opremljeni su vrijednim umjetninama i antikvitetima. Starog Gettyja više nema, ali ostalo je ovo predivno zdanje kojim sada upravlja obitelj Scio i njihov Pellicano Hotels.

Ali krenimo redom.

Ležim na ležaljci i buljim u prazno. Kroz glavu mi prolaze misli kako još uvijek mogu naletiti na tako jedinstvena mjesta kao što je ova vila. Gledam prema moru. A horizont je pomalo žućkast. Prašnjav. Kao isprane fasade ovog hotela. I tende su boje pijeska. Kao da se pustinja spojila sa morem.

Neki simpa klinac stalno raznosi ručnike na žuto-bijele pruge, otvara suncobrane, prenosi narudžbe nas nekoliko gostiju raspoređenih u 15-tak soba.

Na terasi se prve razgrabe ležaljke do zatvorenog bazena koje gledaju na dvorac Odescalchijevih. To je zapad. Tu nema predaha do zalaska sunca…

Sve je jako promišljeno i stylish. Pruge i prugice su svuda! Savršen odabir posuđa samo potvrđuje da coolerski status Pellicano Hotels. Pogledajte samo kako poslužuju macchiato na terasi pa sami odredite kategoriju..

Sobe su zapravo apartmani. Velike, raskošne i starinske… baš nekako Gettyijeve. More se osjeća u zraku, a prozore sam širom otvorio i uživam u pogledu na žutu izmaglicu.

Sobom dominira ogromni ormar koji je vjerojatno bio dio oltara u nekoj baroknoj crkvi.

Ali ništa ljepše od kupatila. Pravo malo remek djelo! obećajem da ću jedan blog posvetiti najljepšim kupaonama koje sam vidio a ova će sigurno biti u top 3. Volim kupaone sa pogledom!

a šamponi, kreme i dezinficijensi im divno mirišu.

U prizemlju su saloni i terase na kojima se može poručati, večerati ili samo izležavati. Uglavnom: divota!

Ali ipak, najviše smo vremena provodili na ovoj terasi iznad mora. Od doručka pa sve do navečer. Pauza za hamburger uključena 🙂

Jedan od razloga zašto smo došli baš u ovaj dio Italije je želja da obiđemo neke od najljepših renesansnih palača Italije. Nalaze se u ovim predjelima oko Rima i ima ih jako puno, pa smo izbor suzili na samo nekoliko najljepših. Sigurno znate za Villu d’Este u Tivoliju sa svojim veličanstvenim vodoskocima, ili Hadrijanovu vilu…. ali mi se odlučujemo za predio oko Ladispolija i Viterba.

Uspjeli smo posjetiti samo Palazzo Farnese u malom mjestu Caprarola. Ogromno i veličanstveno – tako da vam nakon ovoga ne treba ništa više. Čisti overdose. Izgleda kao velika kraljevska palača. Izgrađena je u obliku pentagrama a katovi su povezani širokim okruglim stubištima.

Sigurno najupečatljivija je plava sala sa kartama svijeta i zvijezdama…

Ali najljepše od svega je ovaj stari renesansni vrt koji okružuje lovačku kuću… Kad kažu neopisivo lijepo… Nema sumnje da ćete ovdje ostati opčinjeni i zamišljeni barem na pola sata. Ovo je vrhunac! Teško je to dočarati običnom snimkom ali vrijedi pokušati.

Na kraju ovih putovanja po Italiji, mislim da ću ubuduće za odmor tražiti baš ovakva manja mjesta. Mantova i La posta vecchia ispali su highlightovi našeg talijanskog ljeta. Dugujem još kratku priču o Firenzi i Costijeri Amalfitani, ali samo zbog usporedbe.

Za kraj, pogledajte ovu zadovoljnu facu!