Dobro jutro! Šteta bi bila ne objaviti nekoliko fotografija ove zelene sobe koju pamtim… Možda vam se na prvu čini previše babsko-barokni stil, ali meni je ovo bila jedna od najdražih hotelskih soba. Probudio sam se ušuškan u slojeve mirisne posteljine sa pogledom na park della Gherardesca. U hotelu Four Seasons Firenze osjećaš se kao na dvorcu braće Grimm!

Za doručak u sobi širom smo otvorili prozore i primakli stol do kraja. Naručili smo capuccino i kroasane i uživali u pogledu. Prisjećam se tako ljeta u Firenci…

Soba je izgledala posebno luksuzno jer je imala velike francuske prozore čak i u kupatilu. Za gradski hotel to je kao da ste dobili na lotu!

Sjećam se da sam uživao u toj sobi iako mi ništa u njoj nije bilo blisko ili posebno lijepo. Ništa od svega toga nije bio moj svijet. Pa ‘ko bi tako uredio svoju spavaću?! Ja sigurno, ne! Odgovarala mi je atmosfera te sobe i osjećao sam se dobro. Valjda mi godi taj odmak od stvarnosti. Baš kao gledanje filma, slušanje glazbe ili čitanje knjige. Ili kako to dobro kaže Josipa Lisac “to je apsolutno viša dimenzija” 🙂

Ali nije to jedina palača koja me tih dana oduševila u Firenci. Nastavljam u pompoznom stilu i donosim slike iz još jedne fjorentinske palače jer sam se konačno uspio progurati u Galeriju Uffizi!

Kako se ono kaže: svako zlo za neko dobro! Tako su i redovi za ulazak u ovaj muzej nešto humaniji nego prije Corone (ovo ljeto još uvijek nije bilo Amerikanaca i Azijata). Ali bez obzira na sve gužve, za ovo se isplati čekati u redu.

Uffizi su toliko impresivni da zapravo ne znate što ste vidjeli. Samo znate da je to osjećaj neopisive ljepote i raskoši. Pogled vam se rastapa na sve strane. Stendhal syndrome i padanje u afan pa sve na n-tu! Bez pretjerivanja, malo je ovakvih mjesta na svijetu. To što možete vidjeti u Uffizima su apsolutno najveća dostignuća ljudske kreativnosti i umijeća.

Pažnju mi privlače detalji ženske odjeće na nekim slikama. Nevjerojatne boje i detalji. Tkaninu kao da osjećate pod prstima.

Za kraj vodim vas na večeru u Il santo bevitore, meni najdražu tavernu u gradu. Ovo je mjesto za uživanje u jednostavnim i malim stvarima. Čista šok terapija nakon našeg hotela i ovog muzeja! Ali slike iz muzeja prate nas i dalje. Pogodi što je stvarno, a što ulje na platnu!

Polako će ponoć i vaš se princ uskoro pretvara u skromnog fiškala. Toliko o talijanskom ljetu jer već je odavno počela zima. Radujem se proljeću i novim putovanjima.